Porodica sa Floride tuži NASA-u: Ko je odgovoran za svemirski otpad koji padne na vašu kuću?
Porodica sa Floride tuži agenciju NASA nakon što je dio otpada sa Međunarodne svemirske stanice pao na Zemlju i probio rupu na njihovom krovu. Ovo je rijetki slučaj koji postavlja pitanja o tome ko je odgovoran za svemirski otpad dok se nacije, privatne kompanije i milijarderi utrkuju u izgradnji rastuće svemirske ekonomije.
Porodica iz Nejpelsa, Florida, traži 80.000 dolara od NASA za štetu na imovini i poslovanju, emocionalnu i mentalnu bol, kao i druge troškove nakon što je metalni otpad sa Međunarodne svemirske stanice pao na Zemlju i oštetio njihov dom ranije ove godine.
NASA, koja je prikupila i analizirala metalni objekat iz porodične kuće, identifikovala je cilindar kao dio teretne palete koju je pustila sa svemirske stanice 2021. godine vjerujući da će sagorjeti prilikom ponovnog ulaska u Zemljinu atmosferu.
Kako je otpad NASA i šteta na Floridi unutrašnje pitanje SAD, profesorka Andrea Herington (Andrea Harrington) sa Univerziteta Mekgil (McGill) rekla je za Forbes da bi se ovo pitanje regulisalo prema domaćem zakonodavstvu SAD-a, baš kao i svaki drugi slučaj štete koju je prouzrokovala vlada privatnim licima.
Herington, koja takođe upravlja Institutom za vazduhoplovno i svemirsko pravo pri Mekgilu, rekla je da postoji sporazum koji se bavi pitanjem štete nanijete ljudima ili imovini zbog radnji druge zemlje u svemiru.
Sjedinjene Države su dio ovog sporazuma, poznatog kao Sporazum o svemiru (Outer Space Treaty), i ako bi materijal sletio u drugu zemlju, Herington je rekla da bi američka vlada bila odgovorna za plaćanje vladi te zemlje, dok bi isplate pojedincima bile regulisane domaćim zakonodavstvom te zemlje.
Prema sporazumu, SAD bi bile odgovorne za plaćanje štete koju prouzrokuju privatne američke firme, dok bi kompanija ili njihova osiguravajuća kuća nadoknadila taj iznos američkoj vladi, prema domaćem zakonu.
Advokat porodice sa Floride, Mika Ngujen Vorti (Mica Nguyen Worthy), rekla je da je njihova tužba važna jer će postaviti presedan za način na koji će agencija postupati u sličnim incidentima ubuduće. NASA, prema američkom zakonu, ima šest mjeseci da odgovori. Vorti je pozvala agenciju i američku vladu da odgovore na isti način kao što bi bili obavezni prema međunarodnom pravu da je objekat sletio u inostranstvo.
„Da se incident dogodio u inostranstvu, i neko u drugoj zemlji bio oštećen istim svemirskim otpadom kao u slučaju porodice Otero, SAD bi bile apsolutno odgovorne za plaćanje te štete“, rekla je Vorti u izjavi, dodajući da vlada ima priliku da postavi standard za „odgovorne, sigurne i održive svemirske operacije“.
Herington je rekla da „sumnja da će biti potrebe za odlaskom na sud“, objašnjavajući da je u „najboljem interesu NASA – i finansijski i u smislu javnog imidža – da ponudi razumnu naknadu bez potrebe za tužbom i vjerujem da će to učiniti“.
Kristofer Njumen (Christopher Newman), profesor svemirskog prava i politike na Univerzitetu Nortambrija u Velikoj Britaniji, rekao je za Forbes da nije potrebno dokazati krivicu za štetu nastalu od svemirskog otpada kako bi država koja ga je lansirala bila odgovorna za kompenzaciju. Sve što je potrebno je pokazati da je šteta prouzrokovana svemirskim objektom. Međutim, Njumen je rekao da porijeklo objekta sa Međunarodne svemirske stanice može zakomplikovati stvar jer je napravljen kroz međunarodno partnerstvo koje propisuje da svaki partner – SAD, Rusija, evropske vlade, Japan i Kanada – konsultuju o odgovornosti i odbrani od zahtjeva prema međunarodnim sporazumima.
Zakoni koji regulišu svemir „bili su dovoljni kada su svemirske aktivnosti bile ekskluzivni i skupi poslovi“, rekao je Njumen. Zakoni se ne primjenjuju često – Sovjetski Savez je platio Kanadi tokom osamdesetih nakon što je satelit sagorio iznad zemlje – ali posljednjih nekoliko godina je postalo jeftinije pristupiti svemiru, sa neto rezultatom sve većeg broja hardvera koji se postavlja u orbitu.
Otpad predstavlja prijetnju za sposobnost čovječanstva da pristupi svemiru, kako objekti koji su već u svemiru (pri visokim brzinama, sudari čak i sa vrlo malim objektima mogu biti katastrofalni) tako i oni na Zemlji.
U 2022. godini naučnici su procijenili da postoji šansa jedan prema 10 za povrede od nekontrolisanih raketa koje će padati na Zemlju u narednoj deceniji. „Ovo stavlja pritisak na sve aspekte trenutnog regulatornog i pravnog režima koji reguliše svemirske aktivnosti, jer je bio namijenjen za drugačije vrijeme i mnogo manji obim ljudskih aktivnosti“, rekao je Njumen, dodajući da nedostaju institucije i procesi potrebni za rješavanje zahtjeva i sprovođenje zakona.
„Pitanje otpada koji pada na Zemlju i prouzrokuje štetu je prilično marginalno i niskog rizika, u globalnoj šemi stvari“, rekla je Herington, što je Njumen potvrdio. „Veći problem sa svemirskim otpadom je koliko se smeća akumulira u niskoj Zemljinoj orbiti stvarajući opasnosti koje mogu dovesti do sudara i kaskada otpada, što otežava bezbjedno obavljanje aktivnosti u svemiru“, rekla je Herington. „Jedan veliki problem je što nije ekonomski izvodljivo ukloniti veliki dio otpada koji trenutno postoji u orbiti, tako da je većina trenutnih napora usmjerena na smanjenje stvaranja novog otpada“.
U januaru 2022. u Zemljinoj orbiti bilo je najmanje 9.000 metričkih tona otpada, prema podacima NASA. Više od 25.000 objekata koji čine ovu masu veći su od 10 cm, rekla je NASA, sa procijenjenih 500.000 komada između jednog centimetra i 10 cm u prečniku. Postoji više od 100 miliona čestica svemirskog otpada većih od jednog milimetra.
Robert Hart, Forbes
Who Is Responsible For Space Debris Falling On Your Home? Florida Family Sues NASA To Find Out
