Kroz aerodromsko obezbjeđenje za 30 sekundi? To je cilj ove nove tehnologije

Jeremy Bogaisky, novinar Forbesa

Micro-X razvija automatizovani proces skeniranja koji bi trebalo da uštedi vrijeme i minimizira stres, ali će vjerovatno biti skup

U industrijskom parku pored Sijetla, australijska kompanija Micro-X razvija sistem koji bi mogao da ispuni snove avionskih putnika: brzo sigurnosno skeniranje koje obećava minimalnu interakciju sa službenicima Administracije za sigurnost transporta (TSA).

Micro-X koristi novu tehnologiju da redizajnira aerodromske kontrolne tačke na način da liče na samouslužne kase u supermarketima. Ako bude išlo po planu, proces ne samo da će biti brži, već i manje stresan za putnike i zaposlene u TSA. Ipak, u okruženju gdje je TSA često na udaru zbog nekih propusta – loš učinak na testovima za otkrivanje oružja, konfuzno i neprijatno iskustvo za putnike i, posebno, visoki troškovi – nova oprema možda ne zadovolji kritičare. Biće skupa.

Cilj Micro-X-a za troškove sistema samoskeniranja je oko dva puta veće od najnovije vrste konvencionalnih sigurnosnih linija, prema riječima Briana Gonzalesa, direktora Micro-X-a za istraživanje i šefa za operacije u SAD. Ove godine, TSA je već opredijelila da plati 1,3 milijardi dolara za oko 1.200 CT skenera kako bi provjeravali putni prtljag. Što se tiče sistema Micro-X, nada je da će troškovi po putniku na kraju biti „kompetitivni“, kaže John Fortune, koji nadgleda projekat kao menadžer programa za tehnološki razvoj Ministarstva za unutrašnju sigurnost, pod nazivom.

Brzo skeniranje

Dizajn kompanije „razvija kalup“, kaže Fortune za Forbes. „To bi zaista razmrdalo način na koji se prave kontrolne tačke“. Evo kako bi to radilo. Nakon što im provjere lične dokumente, putnici ulaze u dio sa nizom kabina, od kojih je svaka dovoljno velika za dvoje odraslih. Avatar na ekranu kaže im da spuste svoje stvari u CT skener, koji je veličine samo jedne četvrtine postojećih uređaja na tržištu. Skener koristi X-zrake da bi kreirao 3D sliku koju automatski analizira softver baziran na algoritmima mašinskog učenja kako bi otkrio zabranjene predmete. U međuvremenu, sistem kamera i elektromagnetski skener tijela proučavaju putnika i avatar ih opominje ako su zaboravili da izvade nešto iz džepova – ili izgleda da nešto kriju. Službenici TSA bi uskočili samo ukoliko sistem otkrije sumnjivi predmet ili ako je putniku potrebna pomoć.

Od 2020. pa tokom 2022. Ministarstvo za unutrašnju sigurnost dalo je 4,9 miliona dolara kompaniji Micro-X da razvije koncept i isporuči prve prototipove. U julu, institucija je odobrila produžetak ugovora vrijedan 14 miliona dolara da naprave šest kabina za skeniranje, sa ciljem da prva bude isporučena za testiranje u roku od 12 do 18 mjeseci.

Zvaničnici za aerodromsku sigurnost, posebno nakon 11. septembra, pravili su delikatnu ravnotežu, odmjeravajući ugodnost putnika sa imperativom da budu sigurni. Taj zadatak je samo teži kada se povećava broj putnika. Vazdušni saobraćaj se vratio nakon pandemijskih problema, sa rekordnih 264 miliona ljudi koji su prošli aerodromske sigurnosne kontrolne tačke tokom ljetne putne sezone – dva miliona više nego u istom periodu 2019. Ako se stope rasta putnika vrate na putanje prije pandemije – oko 4% godišnje – do znači veće izazove, kaže Fortune. „U nekom trenutku nećete moći da pratite ni prijetnje koje se budu pojavljivale ni broj putnika koji nastavljaju da prolaze kroz sistem“, kaže on.

Micro-X obećava da će njegove kabine održati protok, jer će putnici moći da završe proces skeniranja u prosjeku za 60 sekundi, a najbrže za 30 sekundi. Njihov dizajn čini osam kabina za skeniranje u istom prostoru koji sada zauzima jedna linija. Na taj način, ako jedan putnik oteže ili se upali alarm, ostali putnici će i dalje moći da se kreću kroz preostale kabine.

Brža budućnost

Cilj Ministarstva unutrašnje sigurnosti je da samouslužni sistem može da skenira 400 putnika po jednoj liniji na sat, a da službenici intervenišu u manje od 5% situacija. Micro-X misli da može bolje – 500 putnika na sat po liniji, kaže Gonzales. TSA ne želi da otkrije statistiku o sadašnjem učinku, ali Gonzales kaže da je njegovo razumijevanje da bi 500 na sat bilo značajno iznad protoka PreCheck linija, za koje kažu da uspijevaju da opsluže najviše 300 na sat. Standardna zagušena linija može da obradi najviše 150 putnika na sat, dodaje on.

Cilj je da se broj službenika TSA na liniji smanji na sedam, sa trenutnih 11, kaže Gonzales. Ako algoritmi za analizu slika mogu da se naprave dovoljno precizno, on ističe da bi bilo moguće da se taj broj smanji na samo tri službenika.

Sistem bi smanjio stres za službenike. Trošili bi više vremena da pomognu putnicima umjesto da sprovode često napete pretrese odjeće i torbi. Takođe bi mogli da budu slobodni da na drugoj lokaciji proučavaju slike torbi koje su označili algoritmi za detekciju.

Proces bi posebno mogao da bude koristan na manjim aerodromima sa rjeđim saobraćajem. Jedna Micro-X kabina mogla bi da bude sav kapacitet koji im je potreban.

Drugi pokušaj

Ministarstvo takođe finansira projekat koji vodi holandska kompanija Vanderlande, u cilju da razvije samouslužnu kontrolnu tačku za skeniranje sa postojećom tehnologijom. Dodali su sistem gateova i automatizovane instrukcije svojoj kontrolnoj tački sa dvije linije, koja koristi konvencionalnu CT mašinu uparenu sa Rohde&Schwarz skenerom za tijelo, sa dodatkom virtualnog asistenta koji usmjerava putnike da provjere svoje džepove ako skener nešto otkrije.

Vanderland projekat je više napredovao nego Micro-X. Ministarstvo ga je testiralo ovog proljeća i očekuje da lansira probnu verziju do kraja godine na Precheck linijama Međunarodnom aerodromu Harry Reed u Las Vegasu. Posjeduje neke odlike koje mogu da mogu da ubrzaju protok putnika – postoje tri stanice gdje putnici staju u red da stave torbe na transporter – ali nema isti potencijal da ubrza proces kao sistem koji razvija Micro-X, kaže Fortune.

On upozorava da ima mnogo toga oko novih tehnologija koje i dalje treba ispitati.

Micro-X je već komercijalizovao male, mobilne medicinske mašine na bazi X zraka, zasnovane na istoj tehnologiji kao u njihovim CT skenerima. Standardne mašine sa X zracima i dalje rade na prilično sličan način kao i kada su razvijene na prelasku u 20. vijek. Sijalično vlakno se zagrijava u vakuumskoj cijevi, slično kao kod staromodne sijalice, i generiše protok elektrona koji stvaraju X zrake kada su naglo usporeni gustim metalom. Micro-X je usavršio tehnologiju koju su prvo razvili istraživači na Univerzitetu Sjeverna Karolina u Chapel Hill, koja primjenjuje električno polje u karbonskim nanocijevima da bi generisala protok elektrona. Koristi su: njihove cijevi za X zrake su veličine samo četvrtine standardnih i tek desetina težine. Obezbjeđuje i precizniju elektronsku kontrolu za tempiranje i doziranje, navodi kompanija.

Uspjeh projekta sigunosnog samoskeniranja mogao bi da znači veliku budućnost za malu kompaniju. Micro-X ostvario je prodaju od 9,7 miliona dolara u fiskalnoj godini koja je završena 30. juna. Sa tržišnom vrijednošću od samo 35 miliona dolara na Australijskoj berzi, Gonzales kaže da će im biti potrebno ulaganje spolja ili partnerstvo kako bi sistem izbacili na tržište.

Projekat takođe zavisi od minhenskog Voxel Radar i tvrdnje da je njihov skener tijela nove generacije sa milimetarskim talasima sposoban da pravi precizne slike putnika dok se pomjeraju u kabini i dostavi brzu povratnu informaciju o stvarima koje nose. Trenutni skener s milimetarskim talasima zahtijevaju da putnici stoje mirno, sa ispruženim rukama. Druga ključno pitanje biće da li algoritmi za otkrivanje mogu biti kreirani tako da precizno interpretiraju slike, koje prave oba tipa skenera.

Kompjuterska vizija

Algoritmi za analiziranje slika se već koriste na CT skenerima da bi se otkrio eksploziv u prtljagu. TSA kaže za Forbes da je 75 do 80% ispitanih kofera dobilo dozvolu za prolazak bez intervencije čovjeka. Ali ručni prtljag je komplikovaniji. Mora da se provjeri širi krug zabranjenih stvari, uključujući pištolje i noževe.

Za algoritme može da bude teško da prepoznaju oblik pištolja u zavisnosti od položaja ili da prepoznaju da li je pištolj rastavljen u dijelove ili ako su ti dijelovi podijeljeni u više torbi, kaže Norman Shanks, ekspert za skeniranje torbi, koji je vodio osiguranje na londonskom aerodromu Heathrow krajem devedesetih. „Nisam toliko ubijeđen da imamo prepoznavanje na osnovu slika za svaki zabranjeni predmet“, rekao je za Forbes. „Doći će i do toga, ali još nismo dotle stigli“.

Dok će preciznost morati da bude visoka, a stope lažnih uzbuna niske da bi se smanjio broj zaposlenih na kontrolnim tačkama, koji previđa projekat Micro-X, nije jasno da li ljudska bića predstavljaju jaku konkurenciju algoritmima za detekciju. U testovima sprovedenim 2017, istraživači Ministarstva uspjeli su da prokrijumčare imitaciju oružja i eksploziva pored službenika TSA na kontrolnim tačkama, u najmanje 70% situacija. I dalje, smanjenje ljudstva predstavlja rizik, smatra Shanks. To znači manje službenika koji mogu da primijete ako se putnik ponaša sumnjivo. „Tehnolozi žele da govore o tome da je tehnologija odgovor za sve, ali nije“, kaže on. Takođe su potrebne „meke vještine prepoznavanja ponašanja i tehnike osmatranja“.

Još jedno pitanje je da li će automatizovane instrukcije obezbijediti da dovoljno putnika koristi nove sisteme bez pomoći. Iskustvo je pokazalo da znakovi i video nisu zamjena za usmjeravanje osoba, kaže Jeffrey Price, konsultant za sigurnost u avijaciji i profesor Metropoliten državnog univerziteta u Denveru, koji to naziva „jedna od tajni naše industrije“.

„Morate svaki put da im kažete šta da rade ili će samo da stoje i budu zbunjeni“, kaže Price o avionskim putnicima. „Čak iako ne rade ništa osim što idu hodnikom, morate da im kažete da idu hodnikom“.

Sveti gral industrije je da se proces pojednostavi do te mere – ukinuti kontrolne tačke i kontinuirano skenirati putnike dok hodaju. Ministarstvo finansira istraživanje u Nacionalnoj laboratoriji Pacific Northwest kako bi razvio tehnologiju koja to omogućava. Fortune kaže da prototip za takav san bi mogao i dalje biti par godina daleko.