Salih Teskeredžić za Forbes BiH: Kako su domaći proizvođači ponovo napravili namještaj za svijet
U razgovoru za Forbes BiH međunarodno priznati bh. dizajner namještaja, govori o počecima, razvoju i inozemnom uspjehu bh. dizajnerskog namještaja. Osvrće se na važnost strateškog pristupa u poslovanju, ali i na bogatu zanatsku tradiciju naslijeđenu još iz vremena velikih industrijskih sistema.
Gotovo da ne postoji domaćinstvo u BiH koje se ne sjeća televizijskih reklama lako pamtljivih slogana: „Lako je za razmještaj, ako imaš namještaj“ i „Za sve dobro kriva je Krivaja“. Danas su one podsjetnik da je zemlja imala inozemno prepoznatljive industrijske gigante, dovoljno snažne da prežive rat, ali ne i mir. Međutim, priča o ovoj industriji, nije završena. Ostao je da živi zanat i ljudi koji su se svjetskom tržištu uspjeli nametnuti kroz jedan poseban segment u proizvodnji namještaja, a to je premium, potpisan originalnim bosanskohercegovačkim dizajnom.
Salih Teskeredžić, sudionik je ovih procesa, kao jedan od autora koji su stvarali savremenu bh. industriju dizajna namještaja.
“Drvo se može nabaviti bilo gdje, ali znanje daje vrijednost”
Ovaj profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i produkt dizajner sa brojnim nagradama, među kojima i one, koja se u njegovom poslu smatra najprestižnijom Red Dot Award, i to za dva proizvoda: dizajn stolice i kreveta Fawn dizajniranih za bh. brend Gazzda, čiji je suosnivač i kreativni direktor, educirao je mnoge mlade kreativce, od kojih je nemali broj svoje prvo zaposlenje našao upravo u ovom domaćem brendu. Ako pogledate bilo koji komad namještaja s njegovim potpisom sve je svedeno, čistih linija i funkcionalno, bez viškova, s fokusom na suštinu. U središtu su prirodni materijali, prije svega drvo. Ali, nije ovaj resurs, ono što Teskeredžić isključivo stavlja u prvi plan. Drvo se kaže nam, može nabaviti bilo gdje, ali znanje, tehnologija i kreativnost, su ono što daje pravu vrijednost proizvodu. Danas su Gazzdini proizvodi prisutni na tri kontinenta, i u više od 200 prodavnica. „Izuzetno teško je stvoriti jedan prepoznatljiv brand“, govori nam. Često kaže, postoji pogrešna predodžba kako je dovoljno angažovati dizajnera, a u stvarnosti, put je dosta složeniji od toga, napominje. „Ne radi se samo o dizajnu proizvoda, već i o tehnologiji, proizvodnji, prodaji, marketingu, distribuciji. Ukoliko sve ovo kvalitetno obradite, tada se može govoriti o jednom ozbiljnom pristupu u stvaranju sopstvenog proizvoda, a još više o stvaranju brenda“, napominje Teskeredžić za Forbes BiH.
Prekretnica se dogodila 2010. godine
Priča o dizajnerskom namještaju iz BiH nakon rata, nije nastala u jednom danu. Industrija se u velikoj mjeri razvijala samostalno, oslanjajući se na male proizvođače koji su vlastitim radom izgradili današnji nivo konkurentnosti. Prekretnica se dogodila, priča naš sagovornik, oko 2010. godine, kada su domaće kompanije počele nastupati na međunarodnim sajmovima namještaja. „Moj koncept je bio da se u fokus stavi kreativna industrija, konkretno produkt dizajn“, govori Teskeredžić koji će tih godina inicirati i ideju o uspostavljanju nacionalnog štanda Bosne i Hercegovine na sajmu u Kelnu uz podršku međunarodnih organizacija, među kojima je u to vrijeme, kaže, bio i USAID. Na prvim sajmovima nastupile su, danas globalno prepoznatljive domaće firme Artisan, Rukotvorine (danas Zanat), a jednom i Krivaja.
Bila je ovo prilika, sjeća se, da se kroz zajednički nastup predstave nove kompanije iz BiH i pokaže potencijal industrije. „To su bili neki počeci, jako pozitivni. Veoma dobar prijem je bio kod evropske publike, tako da se za kratko vrijeme naš fokus pomjerio ka novom pravcu u industriji namještaja, na oblikovanom i skupom, ali orginalnom dizajnerskom proizvodu“, kaže Teskeredžić i ističe jednu važnu ekonomsku činjenicu u bh. industriji namještaja: „Ovo je jedna od rijetkih industrija koja donosi suficit, prvenstveno bazirana na izvoznom proizvodu“, kaže on.
“Budućnost vidim u finalnom proizvodu”
Prošle godine namještaj iz Bosne i Hercegovine izvezen je u 65 zemalja svijeta, u najvećem procentu na tržišta Njemačke i Hrvatske, koje zajedno čine više od 54% ukupnog izvoza namještaja. Uzimajući u obzir prošlogodišnje oscilacije na pojedinim tržištima, gdje je količinski pad iznosio 5,9%, a vrijednosni 7,1%, namještaj od drveta, sa ukupnom vrijednosti izvoza od 643,6 miliona KM, i dalje ostaje najvrjedniji izvozni segment drvne industrije sa 38,5% udjela, uključujući i komponente za namještaj.
Naš sagovornik pojašnava koliko je važno fokus staviti na izvoz finalnog proizvoda. Jer, kako kaže, ako se uporedi prodaja finalnog proizvoda s prodajom sirovine, poput drveta, razlika je ogromna, često i deset do dvadeset puta veća, a ponekad i više. Ova jednostavna ekonomska paralela, napominje on, govori sama za sebe. „Budućnost vidim u finalnom proizvodu, pogotovo u proizvodu koji će biti sa velikim udjelom kako kreativnog, tako i zanatskog ili tehnološkog rada“, ističe on.
Gledajući unazad, na sve do sada postignuto u ovoj industriji, Teskeredžić, proizvođače naziva herojima bosanske svakodnevice.
„Sa svojih deset prstiju izborili su se da dođu na ovaj nivo“, kaže on.
Gledajući u period prije devedesetih, pitanje koje se samo nameće je, kako bismo danas uopće govorili o bosanskohercegovačkoj industriji namještaja da su opstali veliki sistemi. To nije jednostavno pitanje za našeg sagovornika, koji je i sam bio dio tog sistema; prvo kao stipendista, a zatim je oko dvije i po godine radio u Šipadu, sve do odlaska u Austriju krajem osamdesetih.
Tada je iznutra, priča nam, upoznao jedan ogroman i ozbiljno organizovan sistem, koji je znao i kritizirati, kaže nam.
„Što sam stariji sve ga više poštujem, zato što je taj sistem imao jednu organizacijsku strukturu koja je bila jako pohvalna. Mi smo bili poznati u Evropi kao mega proizvođači namještaja, tako reći, ali u stvari ne skupocijenog i originalnog, nego više namještaja koji je bio namijenjen za srednju ili nižu cjenovnu klasu. I to je bio nekakav moj problem koji sam imao personalno kao dizajner kada govorimo o nekoj razvojnoj strategiji, posebno u kontekstu poređenja nekadašnjih sistema s današnjim vremenom”, govori naš sagovornik.
Danas BiH dodaje, ima sasvim drugačiju ekonomiju u industriji namještaja i potpuno drugačiji pristup.
„Imamo usitnjene male proizvođače, sofisticirane, koje mogu jako fleksibilno da reaguju na razne zahtjeve izuzetno zahtjevnog svjetskog tržišta.Ta fleksibilnost je u stvari jedna velika prednost“, govori nam.
Uz to, tu je, napominje, i geografska prednost, blizina evropskog tržišta omogućava brzu i pouzdanu distribuciju, što dodatno gradi povjerenje kupaca.
Prepoznatljivost bh. industrije
„Zato mislim da je izuzetno važna prepoznatljivost bh. industrije namještaja koja se bazira na proizvodu koji je plod naših snaga, naše kreativne i zanatske industrije, a u zadnje vrijeme sve više i high-tech industrije. Imamo jako puno domaćih proizvođača koji rade sa sofisticiranom CNC tehnologijom i koji u tehnološkom smislu prate najnovija svjetska kretanja“, pojašnjava Teskeredžić.
Ne zaboravlja spomenuti pozitivnu stranu saradnje ove industrije sa Vanjskotrgovinskom komorom BiH, koja je, kaže, odigrala važnu ulogu u realizaciji koncepta zajedničkog nastupa, poput nacionalnog štanda Bosne i Hercegovine, na kojem svoje proizvode predstavljaju bh. kompanije.
Na pitanje koliko Bosna i Hercegovina danas školuje dizajnera namještaja i da li je taj broj dovoljan za potrebe industrije, kaže da je veoma važno povezati privredu i obrazovanje, i da je na tome uvijek radio, dok kao treći faktor navodi profesionalni samostalni rad.
„To su neke tri stavke koje treba da se zaokruže da bismo imali jedan strateški i ozbiljan pristup razvoju sektora“, kaže on.
Koliko se školuje dizajnera namještaja danas u BiH
Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu na studij produkt dizajna primi se, kaže nam, između 10 i 14 studenata godišnje.
„Ograničen je broj“, kaže on dodajući kako je ovo i jedini studij u BiH produkt dizajna.
„Nemamo ni na jednom drugom mjestu studij produkt dizajna ove vrste kao što je na likovnoj Akademiji“, govori on.
Uspjeh domaćih proizvođača u segmentu skupocijenog originalnog proizvoda, on vidi i kao matricu koja se, kaže, može preslikati na mnoge druge proizvodne segmente.
„Bosanskohercegovački namještaj koji danas imamo, može se na neki način povezati sa tradicionalnim znanjima koja smo imali u Bosni i Hercegovini. I to su ona pozitivna iskustva koja se veže i za ranije kompanije kao što su bili Šipad i Krivaja. Uvijek kažem, svi smo mi na neki način djeca Šipada ili Krivaje, to su bili sistemi koji su zapošljavali jako puno ljudi, ali što je jako bitno, tu se jako puno ljudi obrazovalo i učilo zanat. I ta zanatska tradicija je bila jedna odlična baza za sve ovo što danas imamo u našoj industriji namještaja. S druge strane, imamo i novu sofisticiranu tehnologiju, naši proizvođači prate trendove, ali zanatstvo i, hajde da kažemo, ručni rad, i onaj posljedni dodir rukom majstora, se osjeti na ovim proizvodima što ih na neki način izdvaja posebno u svijetu dizajna kada govorimo o evropskom tržištu“, kaže Teskeredžić.
Govoriti o industriji namještaja, i svim njenim propratnim segmentima, bez referiranja na prijašnje velike sisteme je nemoguće. Osamdesetih godina, domaći giganti su razvijali dizajnerski namještaj u saradnji sa Akademijom likovnih umjetnosti, između ostalog.
„Uvijek je ta saradnja dvosmjerna ulica. Obrazovanje je servis privredi i obrnuto. I ta saradnja je jako bitna, jer bez nje, nemamo prirodan održivi proces“, pojašnjava on.
Ono što je jako bitno kada govorimo o tom vremenu, kaže on, da su mnogi mladi ljudi, produkt dizajneri, imali potencijalnu priliku da se zapošljavaju nakon završetka studija na Akademiji.I to je nešto što je i danas jako bitno, da postoje kompanije koje su otvorene za dizajnere, napominje on.
U Gazzdinim pogonima također su, priča nam, radili mnogi njegovi bivši studenti.
“Pokušavao sam da animiram naše najbolje studente govoreći im budite najbolji i imate mjesto u našoj kompaniji. Danas imamo pet bivših studenata, alumnija sa ALU, što mene jako raduje. To su dizajneri koji su skoro već etablirani čak i internacionalno, i oni su svojevrsna motorna snaga i uzor novim snagama kada se radi o produkt dizajnu”, kaže Teskeredžić i ističe koliko je bh. dizajnerska scena atraktivna regionalno.
Regionalni dizajneri traže posao u BiH
“Poznato je da mnoštvo regionalnih dizajnira traže posao u Bosni i Hercegovini. Kada se radi o dizajnerskoj sceni u regiji, mnogi dizajneri su ustvari svoje prve kreacije ostvarili ovdje u saradnji sa bosansko-hercegovičkim kompanijama. Znači, ono što je jako bitno, što je po meni isto jedna vrsta fenomena, je otvorenost prema dizajnu, što je također posljedica uspjeha koje su kompanije napravile. Dizajn je prihvaćen kao nešto što donosi višu vrijednost, što je jako bitno. Znači, dizajner nije onaj ludi umjetnik koji je došao,izbacio neku svoju ideju, promovisao sebe, nego je jedan jako ozbiljna stručnjak koji na kraju može da donese i profit kompaniji.
I ta pozicija dizajna, siguran sam u cijeloj regiji, na prostoru bivše Jugoslavije je najviše prihvaćena na području Bosne i Hercegovine danas. Dosegli smo i zlatno vrijeme, imali smo ekspanziju i došli smo i na međunarodno tržište…”, kaže Teskeredžić.
Ono što je specifično za bh. proizvodnju, napominje naš sagovornik, je da razvoj i uspon nije uzeo mnogo godina.
“Ovaj fenomen možda je najinteresantniji zbog činjenice da nije trajao dugo. Ako uzmemo da su počeci bili oko 2011. godine, govorimo o periodu od otprilike 15 godina”, kaže on.
Za to vrijeme, kroz strateški razvoj koji je na neki način zaokružio cijelu priču, dodaje, uspjelo se brendirati BiH kao zemlju koja zna proizvoditi visoko sofisticirane, dizajnirane proizvode koji su tržišno vrlo konkurentni.
“Mislim da je važno naglasiti da se i za relativno kratko vrijeme može postići uspjeh, ako se radi strateški ispravno i kvalitetno. S druge strane, ako se ne radi kako treba, možete uložiti i milijarde u razvoj brendova, ali vam niko ne može garantovati uspjeh”, kaže Teskeredžić dodajući kako je na razvoj i usjeh industrije utjecalo i mnogo drugih faktora.
“Iz mog iskustva, oni su često povezani i s emotivnim odnosima s proizvođačima, kvalitetnim međuljudskim odnosima, određenom dozom dobrote među ljudima, kao i jednostavnošću u poslovanju. Sve ovo što je nastalo nikada nije bilo vođeno idejom da se svi obogatimo, nego željom da napravimo nešto naše, možemo mi to, u čemu ćemo svi uživati. A kada se to postigne, kao posljedica prirodno dolaze i ekonomski efekti”, govori naš sagovornik.
Na putu smo koji je prošla Italija
Razvoj ovog sektora u BiH, Teskeredžić upoređuje sa putem koji je ranije prošla Italija.
„Italija se isto razvila u ovom području kada se radi općento o dizajnu. Nakon rata, u jako teškom, turbulentnom vremenu, počeli su na jako sličan način, to su bile neke male porodične kompanije koje su danas etablirane svjetski brandovi. Mi smo isto u sličnoj situaciji i imamo taj neki period koji je Italija imala tada, i na neki način to može da bude jedna vrsta uzora za naš budući razvoj, jer mi smo mala zemlja. Ne možemo konkurisati kvantitetom, velikim zemljama kao što su Kina, Indija itd., i vrlo je logično da kao jedna takva mala zemlja i zbog benefita koje imamo, blizine Evrope, možemo konkurisati kvalitetom i originalnim finalnim proizvodom.
I tu leži naša šansa. Zaista vidim tu svijetlu perspektivu, ali moramo svi zajednički da radimo na tome“, ističe Teskeredžić.
Potreban ozbiljan strateški pristup
Za naredni iskorak potrebna je snažnija sistemska podrška.
„Problem koji imamo danas je globalni problem. Živimo u turbulentnim vremenima gdje su ekonomski lanci nabavke, prodaje, distribucije narušeni. Taj haos se odražava ne samo na nas, nego i na velike evropske i svjetske kompanije i proizvođače namještaja svakako. Fleksibilnost je stoga jako bitna. I ono što je pozitivno u ovim vremenima, je to što je naša industrija namještaja bazirana na malim proizvođačima, a biti fleksibilan je puno lakše malom proizvođaču nego nekom velikom sistemu u ovakvim vremenima. I tu vidim jedan potencijal. Ali, ono što je jako bitno, mislim da je sada došlo vrijeme za jedan ozbiljniji strateški pristup, sveobuhvatniji pristup, koji bi ovu industriju stavio na mjesto koje zaslužuje, i kada je riječ o razvoju, strategiji, podršci države u većem obimu, jer mislim da imamo jednu matricu, i nekoliko primjera koji su dokazani na tom velikom zahtjevnom svjetskom tržištu, i zašto ne ići dalje ovim putem“, govori Teskeredžić.
“Dajte da jednom povučemo i mi bijelom figurom”, govorio je Sidran
Ukoliko bi imao jednu poruku za mlade dizajnere iz čijih ruku će izaći novi namještaj, onda je to da vjeruju u svoj potencijal i snagu.
„Pozvao bih se na jedan intervju koji sam gledao sa Abdullahom Sidranom, kada je rekao: „Dajte da jednom povučemo i mi bijelom figurom, nemojte stalno da igramo crnim figurama.“ To mi je bilo veoma upečatljivo.
Suština je u tome da stvari uzmemo u svoje ruke. Jedan od ključnih problema je što se stalno očekuje da će neko drugi nešto uraditi za nas. To se neće desiti. Potrebno je da samouvjereno preuzmemo odgovornost, da radimo i da sami budemo kreatori svoje budućnosti i svoje sudbine, umjesto da čekamo da to neko drugi učini.
To je poruka koju bih uputio mladim ljudima i poduzetnicima, jer to je jedini put ka uspjehu, bilo da govorimo o ličnom, profesionalnom ili uspjehu kompanije. Suština je u tome da budemo kreatori vlastitog puta”, kaže Teskeredžić na kraju razgovora za Forbes BiH.
