Želiš karijeru? Izaberi šefa, ne kompaniju!
Koliko aktivno učestvujemo u svom karijernom putu, koliko općenito radimo poslove koji nam pričinjavaju zadovoljstvo? U poslovnoj zajednici u Bosni i Hercegovini, sve se češće razgovara o uslovima rada, kako i koliko kompanije ulažu u svoje uposlenike, te kako razviti dobru karijeru unutar jedne industrije. Kako u poslovnom ambijentu, poput ovog u BiH, možemo imati i lidere i pratioce, a i uspješne kompanije? Profesionalci iz različitih industrija sve više razgovaraju i dijele iskustva o cjelokupnom kvalitetu života, a ne samo o materijalnom aspektu, posla koji radimo, i u konačnici, živimo.
Koji su to “nevidljivi” faktori koje osjećamo prilikom zapošljavanja novog kadra, ili kreiranja novog biznisa, a izuzetno su važni, na tom putu ostvarivanja sjajne karijere? U ljudskoj je prirodi da težimo ka savršenim okolnostima, i da planiramo kako ćemo pokrenuti biznis, ili pronaći novi posao nakon što “sve dođe na svoje mjesto”. Međutim dođu li te okolnosti ikada? Najvažniji faktor, u tom procesu, je vaš stav prema poslu i životu, nakon toga dolaze znanje, vještine i network ljudi koje poznajete.
Da li ste vi jedni od onih koji vjeruju da istinski profesionalci ne nose svoje lične pobjede i poraze u profesionalnu arenu, a koje se obično vide u uposlenicima kroz emotivnu reakciju? Šta čini jednu karijeru sjajnom i kakav je razvojni put jednog profesionalca u IT industriji?
Za FORBES BIH govore: Samira Nuhanović i Edin Mehić. Oboje dolaze iz IT sektora, razvijaju i ulažu u ljudske potencijale na veoma slične načine. Kažu da su ljudi najvredniji kapital svake kompanije, nakon strateškog usmjerenja biznisa i odabira biznis modela.
Samira Nuhanović je direktorica operacija u IT kompaniji Softhouse. Magistrirala je međunarodne odnose na University of Cambrige, UK, a doktorirala na European Research Center for Social and Cooperative Enterprises, Italija. Živjela je i obrazovanje sticala u Maleziji, Velikoj Britaniji, Italiji, Sjedinjenim Američkim Državama.
Završila je dvogodišnju specijalizaciju iz transakcione analize, psihoanalitički terapijski metod unutar psihologije. Ova znanja kroz coaching upotrebljava u poslovnom kontekstu sa posebnim osvrtom na učinkovitost timova i otpornost pojedinaca i organizacija. Piše i istražuje teme vezane za liderstvo, organizacionu otpornost, procesnu optimizacija, razvoj ljudi i rast organizacija.
Edin Mehić, suosnivač i direktor kompanije Ant Colony u Sarajevu. Kreirao je kompanije, vodio ih uspješno, prodavao i/ili propadao, zatim ponovo kreirao uspješne organizacije. Vjeruje u post-traumatski uspjeh, za razliku od post-traumatskog stresa. Smatra da je se malo pažnje posvećuje upravo uspjehu i procvatu koji nastaje, nakon bankrota, i promašaja. Magistrirao je inovacije i upravljanje promjenama na univerzitetu York St John u Velikoj Britaniji.
Obrazovao se i na Queen Mary u Londonu, i Oxford Leadership Academy, a bio je i dio Daily Mail General Trust odbora za inovacije i rast.Sa snažnim skupom vještina koji uključuje poslovnu strategiju, menadžment, marketinšku strategiju, društvene medije, razvoj liderstva i još mnogo toga, Edin Mehić doprinosi vrijednim uvidima u industriju.
Mehić: Novac je jezik biznisa
Jedan od motiva za pokretanje biznisa su i beskrajne mogućnosti potencijalne zarade, i slobode u smislu kreiranja biznis modela, hijerarhijske strukture kompanije. Međutim, moguće je da imamo jedan važniji faktor. Mehić ističe da ima veću potrebu za kreiranjem, nego za novcem.
Vrlo je teško ignorisati čovjeka, koji stvara vrijednost.
Edin Mehić, poduzetnik
Na početku karijere živio je u uvjerenju, da je novac najvažniji u biznisu. A taj zaljučak je bazirao na iskustvu iz djetinstva, jer je bio svjedok nestašice osnovnih životnih namirnica na policama u prodavnicama. Kao i svi poduzetnici, kada je ostvario svoj finansijski cilj, shvatio je da je stvar u putovanju i kreiranju, a da je novac prirodna “nuspojava”.
Navodi primjer kako su se nakon kreativne faze, održale najveće svjetske kompanije dodavanjem reklama u svoje poslovanje, poput Google-a, Facebook-a i brojnih drugih kompanija. Zaključuje da, bez isplativosti, nema opstanka kreacije. A za poduzetnika je najvažnija kontinuirana inovativnost i originalnost. To je naučila i Nuhanović iz svoje start up kreacije, koja je propala, jer je bila ispred vremena u kojem je pokrenula. Nije bila finansijski održiva.
Nuhanović navodi da je start up okruženje puno dinamičnije, zahtijeva dosta brzog donošenja odluka i u velikoj mjeri ovisi o vrijednostima ljudi koji nose ideju. Ne postoje na početku, ni jasne podjele uloga, ni radno vrijeme, ni jasnoća o narednom koraku, ili narednoj godini. Osoba mora imati sposobnost da sa lakoćom prelazi iz uloga koje zahtijevaju kreativnost, u uloge koje traže gotovo mehanički fokus na dosadne (ali važne) detalje.
Zaposli zbog stava, ne vještina
Nuhanović smatra da se vještine mogu naučiti, međutim stav prema životu ulazi u domen ličnog razvoja i odluke. Dodaje da možemo napraviti odličnog programera, ali teško će menadžer od te osobe napraviti timskog igrača. Upravo zbog toga na intervjuima za posao, prilikom zaposlenja, uvijek je prisutan tim menadžera, a ne samo jedna osoba. Kaže da osjeti kada neko daje ispravne, udžbeničke odgovore, a kada dobije autentične odgovore.
Međutim, nisu svi ljudi za kreativne i inovativne uloge, koje podrazumijevaju autentičnost, neki su, kaže Mehić jednostavno tu, da dobro završe posao, i dobiju platu. Smatra da je jedna od greški koju je napravio tokom svoje menadžerske karijere, upravo to što je pokušavao od takvih uposlenika napraviti autentične poduzetnike. Poslije je shvatio da je potreban određen postotak takvih uposlenika u svakoj organizaciji. Najveća greška koju menadžer može napraviti je od statičnih ljudi praviti dinamične, a od dinamičnih statične.
A stav se prepoznaje i u trenutku kada nešto ne znate. Da li ste se ikada usudili reći na intervjuu za posao da nešto ne znate od onoga što se traži za poziciju za koju aplicirate? Ovo govori poslodavcima da ste spremni učiti, i da ste hrabri reći da nešto ne znate, a spremni ste da učite.
Volio bih svim mladim ljudima spomenuti koncept 10.000 sati, populariziran od strane Malcolma Gladwella u njegovoj knjizi “Izvanredni”, tvrdi da je za postizanje majstorstva u bilo kojoj disciplini potrebno toliko vremena, može i kraće, ali za izvrsnost treba vrijeme.
Edin Mehić, poduzetnik
Jack Welch, bivši CEO General Electrica, poznat je po izjavi koja naglašava važnost stava u poslovnom svijetu: “Zaposli zbog stava, treniraj za vještine.” Ova izjava odražava njegov stav da se vještine mogu naučiti i razviti, dok je pravi stav teže pronaći i oblikovati. Welch je vjerovao da su zaposlenici s pravim stavom ključni za uspjeh organizacije, jer su motivirani, prilagodljivi i spremni učiti, što ih čini vrijednim dodatkom timu, zaključuje Mehić.
Ljudi s pravim stavom su motivirani i prilagodljivi, što ih čini otvorenijima za učenje novih vještina. Također, spominje se da je poboljšanje stava složenije od poboljšanja vještina, jer uključuje promjenu duboko ukorijenjenih licnih karakteristika i ponašanja .
Većina poslodavaca i regrutera cijeni stav, više od vještina. Odgovarajući stav može biti ključan u prevladavanju neizbježnih prepreka na poslu, gdje osobine poput odlučnosti, upornosti i otpornosti igraju važnu ulogu. Ne treba biti pozitivan zbog tuđeg interesa, već i zbog svog. Optimisti duže žive, kaže Mehić.
Edin Mehić – poruka mladima na početku karijere
| Umrežavanje je sve | Što više ljudi znaš, to bolje. Povezuj se i druži. To može otvoriti vrata prilikama za posao, mentorstvu i potencijalnim partnerstvima za posao. |
| Budi tech-savvy | Ako se kužiš u tehnologiju, već si korak ispred. |
| Novac nije tabu | Razumijevanje osnova financija je ključno, pogotovo ako misliš pokrenuti svoje. |
| Nauči iz grešaka | Svaki kiks je lekcija, ne drama. |
| Mentori su super hack | Nađi nekoga ko je prošao sve to i slušaj šta ima reći. |
Karijerni trougao – kladi se na svoje jake strane!
Znanje, vještine, i stav čine karijerni trougao, a važnost sve tri komponente čini jednog profesionalca potpunim, slažu se naši sagovornici.
Tržište rada je tržište razvoja svake pojedinačne osobe.
Samira Nuhanović, Softhouse
Neki ljudi privlače više poslovnih prilika, jer imaju dobru mrežu kontakata, pozitivan stav i samopouzdanje, navodi Mehić. Oni su proaktivni, traže i stvaraju prilike (često nude besplatne usluge ili dijele otvoreno svoja saznanja sa tržištem npr. zbog čega cijene nekretnina rastu/padaju – time rade i lični branding). Bitno je i neprestano učiti i prilagođavati se. Naravno, socijalne vještine i psihička otpornost igraju veliku ulogu.
“Prvo šta bih mladim ljudima rekao da prate svoju strast i interes bez obzira da li pokreću karijeru ili startup, kao i da otkriju svoju snagu odnosno u čemu su prirodno dobri”, kaže Mehić. Navodi nam primjer najboljeg golf igrača svih vremena Tiger Woods-a, koji je ujedno i najgori igrač golfa na pijesku. Dakle, upravljajte svojim slabostima da vam ne kreiraju rizik u poslovanju, a ulažite u svoje jake strane.
Otporna organizacija
Odmah na početku razgovora sa Nuhanović za FORBES BiH kaže da je kreiranje otpornih organizacija njena strast. A kako kompanija postaje otporna? Tako što razvija ljudski potencijal, ulaže u međuljudske odnose, i ne izbjegava krize i neugodne, teške razgovore.
Organizacija je živ organizam, a nju čine ljudi, kaže Nuhanović. Gradiš otpornost kompanije – kroz ljude. Povjerenje se ne gradi online, niti putem aplikacija. Samo unutar kompanije, i kontinuirano je, kako Simon Sinek kaže “Poduzetništvo je igra bez granica” (business is never-ending game). Nema kraja tog procesa.
Povjerenje je vrsta kapitala koja se ne uzima u obzir u finansijskim izvještajima. A teško je i izmjeriti stepen povjerenja unutar organizacije, to je ključni element u pravljenju dobrih organizacija. Gradi se svakodnevno, kroz direktan pristup, i razgovor o teškim i izazovnim temama.
Škola mora dati prostor da dijete istraži autentičnost.
Samira Nuhanović, Softhouse
Nuhanović kaže da postoje dvije vrste pristupa liderstvu, kroz strah, i ljubaznost. Vjeruje da su u konačnici samo te dvije pozicije, a organizacije u kojima nema psihološke sigurnosti, nisu dobre za tim i razvoj međuljuskih odnosa. Navodi da se povjerenje testira svaki dan, svakog trenutka.
Ljudi se boje konflikta i da nešto ne funkcioniše, a to nije korisno za razvoj sigurnog profesionalnog ambijenta. Često postavlja pitanje svojim uposlenicima, kako te mogu podržati, i dodaje da nas niko nije naučio sa se ponašamo u haosu.
Cilj je istinskog lidera kreirati kompaniju koja će funkcionisati i bez njega/nje u centru dešavanja. U psihološkom žargonu, to je poslovanje u kojem je odsutan ego lidera. A Mehić kreira upravo takve kompanije. Važno je da građani BiH počnu razmišljati o tržištu rada kao o potpuno rastezljivom, prilagodljivom procesu. Tržište rada je tržište razvoja svake pojedinačne osobe, zaključuje Nuhanović.