Zašto nijedna valuta ne može ugroziti dominaciju petrodolara uprkos decenijskim predviđanjima

Skoro pet decenija petrodolarni sistem preživio je nebrojene prognoze svog kraja. Od uspona Kine kao najvećeg svjetskog uvoznika nafte do lansiranja digitalnih valuta i instrumentalizacije sankcija nakon ruske invazije na Ukrajinu, izazivači dominacije dolara na globalnim energetskim tržištima su se pojavljivali više puta, samo da bi se pokazali nedoraslim da zamijene ukorijenjeni sistem.

Najnovije poglavlje u ovoj beskrajnoj sagi uključuje ambicioznu Kinesku kampanju da internacionalizuje juan kroz tehnološke inovacije i dublje ekonomske integracije sa proizvođačima nafte. Ipak, uprkos ovim naporima, u 2023. godini je zabilježeno da skoro 80% svih globalnih transakcija nafte se još uvijek odvija u američkim dolarima, a fundamentalni razlozi zašto sa alternative konstantno pokazuju manje vrijednim ostaju jednako relevantni danas kao što su bili 1970.

Petrodolarni sistem nije nastao slučajno. Nakon kolapsa Bretton Woods sistema 1971. godine, sporazum između Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije iz 1974. kreirao je simbiotski odnos koji je riješio više globalnih potreba simultano. Izvoznici nafte su primali plaćanje u najlikvidnijoj valuti svijeta, uvoznici su stekli predvidljivost kroz jedinstveni valuta za obračun, a Sjedinjene Države su osigurale mehanizam za finansiranje svojih rastućih deficita koje su Saudijska Arabija potkrijepljivali kupovinom američkih obveznica dolarime koje bi zaradili od vlastite nafte. Na taj način, SAD su obezbijedile održavanje svjetske monetarne dominacije.

Ovaj aranžman je stvorio ono što ekonomisti nazivaju mrežnim efektima: što više učesnika koristi sistem, to on postaje vrijedniji za sve koji su uključeni u isti. Razbijanje ovih mrežnih efekata zahtijeva ne samo alternativnu valutu, već cijeli alternativni ekosistem finansijskih tržišta, pravnih okvira i institucionalnih odnosa.

Kineski juan: Najvjerovatniji izazivač koji to nije

Kao najveći svjetski uvoznik nafte i druga po veličini ekonomija, Kina bi trebala biti savršeno pozicionirana da izazove dominaciju dolara. Peking je investirao značajno u platne tehnologije poput digitalnog juana i platforme Multiple Central Bank Digital Currency Bridge (mBridge), koja može smanjiti vrijeme transakcije sa 24 sata na svega nekoliko sekundi i potencijalno prepoloviti troškove.

Temelj koji konkurenti ne mogu replicirati

Ipak, juan se suočava sa struktiralnim preprekama koje tehnologija sama ne može prevazići. Kina održava striktne kontrole kapitala osmišljene da spriječe odliv kapitala. Iste restrikcije koje čine valutu neefektivnom za međunarodno održavanje vrijednosti. Ogromni trgovinski višak zemlje znači da juan koji cirkuliše u inostranstvu tipično teče nazad za kupovinu kineske robe ili servisiranje kineskog duga, ograničavajući njegovu korisnost kao globalnu rezervu vrijednosti.

Možda najvažnije, kineska finansijska tržišta, iako velika, nemaju dubinu i otvorenost američkih tržišta. Strani investitori se suočavaju sa ograničenjima i neizvijesnošću što čini aktive denominirane u dolarima privlačnijim za velike investicije potrebne u petro-valutnom sistemu.

“Kina ne globalizuje renminbi (juna) u zapadnom smislu, već ga regionalizuje, ugrađuje valutu u trgovinu, plaćanja i državne veze, posebno širom Globalnog juga”, primjećuje Dan Wang, kineski ekonomista u Eurasia Group. Ovaj regionalni pristup može smanjiti zavisnost od dolara u specifičnim bilateralnim odnosima, ali ne uspijeva postati sistemska zamjena za dolar.

Euro, koji predstavlja drugi po veličini ekonomski blok svijeta, suočava se sa drugačijim, ali jednako značajnim izazovima. Fragmentirana politička struktura Europske unije znači da je monetarna politika centralizovana pod Evropskom centralnom bankom dok fiskalne politike ostaju u domeni nacionalnih politika. Ovo stvara neizvjesnost oko stabilnosti valute tokom kriza, kao što to pokazuju neprestani problemi javnog duga u perifernim zemljama eurozone.

Još važnije, većina EU članica su neto uvoznici energije, što otežava stvaranje ciklične cirkulacije potrebne za petrodolarski sistem. Bez velikih izvoznika nafte koji prirodno zahtijevaju euro-denominirane aktive, valuta nema strukturalni temelj za izazivanje dominacije dolara na energetskim tržištima.

Zašto zemlje ne žele tu odgovornost

Konstantni neuspjeh alternativnih valuta odražava ne samo njihova strukturna ograničenja, već i nevoljkost zemalja izdavalaca da preuzmu bremena statusa rezervne valute. Triffin-ova dilema, koju je identifikovao ekonomski stručnjak Robert Triffin 1960. godine, opisuje fundamentalni konflikt sa kojim se suočavaju zemlje sa rezervnim valutama: one moraju snabdijevati dovoljno valute da zadovolje globalnu potražnju dok održavaju povjerenje u njenu vrijednost i stabilnost.

Ovo stvara postojane deficite na računu tekućih plaćanja, ograničava domaću monetarnu politiku i donosi geopolitičke odgovornosti koje mnoge zemlje radije izbjegavaju. Američko iskustvo pokazuje kako status rezervne valute vodi u zahtjeve za globalnim liderstvom i vojnim intervencijama koje druge nacije ne žele preuzeti.

Starenje japanskog stanovništva i ogromni državni dug čine jen nepodobnim za globalni rezervni status. Rusku rublju su praktično izolovale zapadne sankcije od glavnih finansijskih sistema. Čak i uspješne ekonomije radije izbjegavaju ograničenja i odgovornosti koje dolaze sa dominacijom valute.

Faktor dezinformacija

Razumijevanje postojanosti petrodolara zahtijeva razdvajanje činjenica od fikcije. Viralna priča iz 2024., koja tvrdi da Saudijska Arabija nije obnovila “tajni 50-godišnji dogovor” sa SAD-om primjer je kako dezinformacije iskrivljuju javno razumijevanje. Takav ekskluzivni sporazum nikad nije postojao, a saudijska valuta ostaje vezana za dolar sa kraljevskim finansijskim aktivama primarno denominiranim u dolarima.

Ove lažne narative često stvaraju strane koje posjeduju vlastite interese u alternativnim aktivama, uključujući promotere kriptovaluta koji pokušavaju uvjeriti investore da napuste dolare. Realnost je, međutim, mnogo složenija: dok se dešava postupna diversifikacija u platnim sistemima i investicionim obrascima, fundamentalna struktura petrodolarnog sistema pokazuje izuzetnu otpornost.

Tehnologija mijenja igru, ali ne i pobjednika

Inovacije u digitalnim plaćanjima mijenjaju kako se međunarodne transakcije odvijaju, ali ne mijenjaju ko ih dominira. Kineska mBridge platforma i digitalni juan predstavljaju istinske tehnološke napretke, ipak povlačenje Banke za međunarodne obračune iz mBridge projekta u oktobru 2024., istaklo je trajne geopolitičke ranjivosti oko ovih inicijativa.

Rani testovi pokazuju impresivne pomake u efikasnosti, ali tehnološka superiornost sama ne može prevazići strukturne prednosti postojećih sistema. Dominacija dolara počiva na faktorima koje nove platne tehnologije ne mogu adresirati: dubina američkih finansijskih tržišta, ustanovljeni pravni okviri i mrežni efekti široke primjene.

Put naprijed: Evolucija, ne revolucija

Umjesto nagle zamjene, dokazi ukazuju na postupnu evoluciju međunarodnog monetarnog sistema. Zalivske države sistematski grade sposobnosti koje pružaju veću stratešku fleksibilnost uz održavanje ključnih odnosa sa Sjedinjenim Državama i Kinom. Njihovo učešće u alternativnim platnim inicijativama demonstrira spremnost da istražuju druge opcije bez napuštanja provjerenih sistema.

Najvjerovatniji scenario u narednih pet godina uključuje upravlјenu evoluciju: postupno proširenje obračuna sa junaom u pojedinačnim bilateralnim aranžmanima, veću diversifikaciju investicija naftnih prihoda i razvoj paralelnih platnih sistema za sankcionisane zemlje. Međutim, osnovna petrodolarna arhitektura će vjerovatno postojati zbog svojih fundamentalnih prednosti.

Vanjski šokovi, veliki geopolitički konflikti, tehnološki proboji ili finansijske krize, mogli bi ubrzati promjene u bilo kojem smjeru. Ali strukturni faktori koji podržavaju dominaciju dolara sugerišu da bi bilo koja tranzicija bila evolucionarna radije nego revolucionarna.

Za sada nepremostive prednosti

Izdržljivost petrodolarnog sistema odražava više od američke moći ili institucionalne inercije. Ona predstavlja rješenje za složene globalne koordinacijske probleme koje alternative teško mogu efikasno adresirati. Mrežni efekti, dubina tržišta, institucionalna stabilnost i ekonomski opseg stvaraju međusobno jačanje prednosti koje individualne inovacije ne mogu lako prevazići.

Dok se međunarodni monetarni sistem čini da se kreće ka većoj fragmentaciji, sa više valuta koje osvajaju regionalne sfere uticaja, centralna uloga dolara na globalnim energetskim tržištima izgleda kao da će potrajati. Pitanje nije da li će se petrodolar suočiti sa izazovima, uvijek se suočavao sa njima, već da li bilo koja alternativa može replicirati sveobuhvatan ekosistem koji je učinio sistem tako izdržljivim.

Za investore i kreatore politika, lekcija je jasna: predviđanja neposrednog kraja petrodolara su se dosljedno pokazala preuranjenim. Razumijevanje zašto zahtijeva pogled preko geopolitičkih naslova na strukturne ekonomske snage koje nastavljaju favorizovati dominaciju dolara na globalnim energetskim tržištima.

Šerif Kapetanović, novinar, saradnik Forbesa BiH