Inflacija jede sve, osim ćevapa – oni jedu vas
Vijest o poskupljenju ćevapa u Sarajevu izazvala je buru reakcija u cijeloj regiji. Regionalni mediji prenijeli su je pod naslovima poput “Gastro šok” i “Ćevapi koštaju kao suho zlato”. Cijena jedne porcije od deset ćevapa u najpoznatijim ćevabdžinicama na Baščaršiji skočila je sa 12 na 14 KM, dok je pola porcije (pet ćevapa) sada 7 KM. Kajmak i jogurt se, naravno, naplaćuju dodatno.
Riječ je o lokalima smještenim u srcu sarajevske čaršije, gdje tokom turističke sezone ne manjka posjetilaca. I dok turistima cijena nije prepreka, za prosječnog građanina BiH – jeste.
Ugostitelji: “Cijena je realna – čak i niska”
Ugostitelji pravdaju poskupljenje porastom troškova sirovina i radne snage. Tvrde da nova cijena realno odražava ekonomske okolnosti.
„Materijal je poskupio svakako, sve je poskupilo. Ali i trebaju da poskupe jer ovo je grad ćevapa i to je naša tradicija. Treba da budemo 14 maraka“, kaže Selima Arapović, radnica u poznatoj ćevabdžinici na Baščaršiji.
Dodaje da broj gostiju zasad nije opao, što pripisuje velikom udjelu stranih turista. „Mi nismo osjetili pad. Turistima to ništa ne znači. A da se mene pita – cijena bi bila i viša. U Dubrovniku ćevapi koštaju 30 eura, a tamo i ne znaju šta su ćevapi“, kaže kroz osmijeh.
Inflacija jede budžete – ali ne i apetit za ćevapima
Međutim, dok turisti iz Italije, Maroka i Švedske bez problema plaćaju 7 eura za porciju i hvale ukus i uslugu, građani BiH suočavaju se s neumoljivom svakodnevicom u kojoj i osnovne namirnice postaju luksuz. Inflacija, pad kupovne moći i rast cijena energenata već mjesecima pritišću domaćinstva. Za mnoge, ćevapi postaju povremeni užitak, a ne redovan obrok.
U zemlji u kojoj je prosječna plata jedva nešto više od 1.300 KM, a minimalna penzija oko 570 KM, porodični izlazak na ćevape za četveročlanu porodicu može premašiti 50 KM – što je za brojne građane izvan realnih mogućnosti.
Građani podijeljeni: Tradicija ili luksuz?
Ipak, ćevapi za mnoge i dalje imaju emocionalnu vrijednost. Azra Salahović, prosvjetna radnica iz Tuzle, ističe: „Mi kada dođemo u Sarajevo, ne razmišljamo o cijeni ćevapa. To je naš običaj. Jednostavno dođemo i naručimo. Zna se gdje se jede.“
Zlatko iz Sarajeva kaže: „Ćevapi vrijede i više. To je simbol Sarajeva i ne vidim problem u cijeni.“ No takve izjave najčešće dolaze od onih kojima cijena nije presudna.
Za prosječne građane, ćevapi sve više postaju ono što su nekad bile lignje u restoranima – poslastica za posebne prilike.
Ćevapi – kulturna valuta Sarajeva, ali pod udarom tržišta
Sarajevski ćevapi nisu samo hrana – oni su simbol, turistički mamac i ponos grada. I dok cijena raste, apetiti za ćevapima ne jenjavaju – barem ne među turistima. Međutim, u zemlji duboko pogođenoj ekonomskom nesigurnošću, poskupljenja omiljenog jela dodatno otkrivaju jaz između realnosti građana i tržišne logike.
Na kraju, kako neki kažu – u Sarajevu se još uvijek broje ćevapi, a ne kalorije. Ali sve više ljudi broji i marke – da vide mogu li ih uopće priuštiti.
Autor Amna Palata, Forbes BiH
