Privatni detektivi u službi kompanija: Kako se otkrivaju poslovne prevare, prate zaposleni i utvrđuju lažna bolovanja

Da li ste znali da mnoge kompanije nikada ne zaposle radnika prije nego što ga „provjere“? I to detaljno. Angažovanjem privatnih detektiva. Mnoge detektivske agencije igraju ključnu ulogu u korporativnoj bezbjednosti. Od istraživanja lažnih bolovanja, preko provjere poslovnih partnera do utvrđivanja ko stoji iza „curenja“ poslovnih tajni. Osim toga, detektivi igraju ključnu ulogu u sprečavanju velikih finansijskih gubitaka kompanija.

Kako izgleda tajni svijet poslovnih istraga, koje metode se koriste, koliko okvirno koštaju usluge i ko su ljudi koji angažuju detektive?

Ko angažuje detektive

Vlasnik detektivske agencije Seguridad Mirsad Mehmedović za Forbes Srbija kaže da ljudi koji angažuju privatne detektive dolaze iz različitih sfera života, a razlozi za angažovanje zavise od potreba i situacija.

„Najčešći klijenti privatnih detektiva su poslovni ljudi i kompanije, advokati, bračni partneri i porodice, osiguravajuće kompanije, pojedinci u potrazi za nestalim licima i slično. Procenat varira zavisno od industrije, ali u prosjeku 30 posto svih angažovanja dolazi od kompanija i biznismena“, otkriva Mirsad.

Razlozi za angažovanje su različiti. Neki od najčešćih su provjere zaposlenih i poslovnih partnera, pronalaženje dokaza za sudske sporove, provjere u slučaju krađe ili prevare.

„Poslodavci angažuju detektive da istraže sumnje u krađu, curenje povjerljivih informacija, lažna bolovanja ili sukobe interesa. Prije sklapanja velikih ugovora, firme mogu da angažuju detektive za provjeru finansijskog stanja, reputacije i eventualnih skrivenih rizika kod potencijalnih partnera. Detektivi također mogu da istraže sumnjive finansijske transakcije, pronevjere, krađe intelektualne svojine ili sporove oko ugovora, kao i druge kriminalne aktivnosti unutar firme“, kaže Mirsad.

Zahtjevi za „špijuniranjem“ partnera i konkurencije su rijetki

Zahtjevi za „špijuniranjem“ poslovnog partnera ili konkurencije, kaže, relativno su rijetki, ali se moraju izvoditi u skladu sa zakonom. U prosjeku, kako Mehmedović ističe, oko 20 posto zahtjeva u poslovnom sektoru odnosi se na prikupljanje informacija o konkurenciji ili partnerima.

Svi zahtjevi obrađuju se korištenjem javno dostupnih informacija, intervjua i poslovnih analiza. Nelegalne metode poput hakovanja, prisluškivanja i upadanja u privatne podatke spadaju u industrijsku špijunažu i mogu imati ozbiljne posljedice.

„Najčešći legalni razlozi za ovakve istrage su provjera poslovnih partnera prije ugovora ili investicija. Istražuje se da li firma ima dugove, sudske sporove ili lošu reputaciju. Tu je i provjera konkurencije. Prikupljanje javno dostupnih podataka o poslovanju, zaposlenima i strategijama. Sumnje u nelojalnu konkurenciju, odnosno da li bivši zaposleni krše ugovore o zabrani konkurencije ili dijele povjerljive informacije“, navodi Mehmedović.

Čest je slučaj i da poslodavci angažuju detektive kako bi pratili aktivnosti zaposlenih, posebno u slučajevima kada sumnjaju na zloupotrebu bolovanja ili drugih oblika prevare na poslu.

„Najčešći razlozi za praćenje zaposlenih su: provjera bolovanja – da li je zaposleni zaista bolestan ili koristi lažno bolovanje da bi radio negdje drugo ili putovao; sumnja na krađu ili pronevjeru – istraživanje zaposlenih koji možda kradu novac, robu ili povjerljive informacije; provjere lojalnosti – da li zaposleni sarađuje sa konkurencijom ili koristi poslovne resurse u lične svrhe; provjera rada van firme – da li zaposleni tokom radnog vremena obavlja poslovne aktivnosti za drugu firmu ili privatno“, objašnjava Mirsad.

Kako to izgleda u praksi?

U razgovoru za Forbes Srbija, Mehmedović prepričava slučaj kada se njegovoj detektivskoj agenciji obratio klijent, vlasnik inostrane IT firme, sa sumnjom u potencijalnog poslovnog partnera.

„Vlasnik jedne inostrane IT firme planirao je partnerstvo sa investitorom iz naše zemlje koji je tvrdio da ima bogato iskustvo i kapital za zajednički projekat. Međutim, nešto u njegovom ponašanju djelovalo je sumnjivo klijentu. Davao je nejasne odgovore o ranijim poslovima, a pregovori su djelovali previše povoljni da bi bili realni. Vlasnik firme nas je angažovao kako bi provjerio investitora“, prepričava.

U konkretnom slučaju, korišteno je više istražnih metoda. Provjeravana je poslovna istorija, praćene su javne aktivnosti, kontaktirani bivši saradnici.

„Pregledali smo javne registre i poslovne baze i otkrili da je investitor imao tri ugašene firme sa velikim dugovima. Pratili smo ga i otkrili da koristi lažni luksuzni životni stil kako bi djelovao uspješno. Nekadašnji partneri potvrdili su da je u prošlosti prevario nekoliko firmi lažnim ulaganjima. Klijent je, na osnovu našeg izvještaja, prekinuo pregovore prije nego što je došlo do finansijske štete. Nekoliko mjeseci kasnije, ispostavilo se da je taj isti investitor prevario drugu firmu i bio predmet istrage nadležnih istražnih organa“, objašnjava Mirsad.

Ističe da su ovakve provjere potencijalnih poslovnih partnera važne, prije nego što do saradnje i dođe.

„U ovom slučaju, detektivska istraga spriječila je ozbiljan finansijski gubitak i zaštitila ugled firme“, kaže Mirsad.

Medote koje se najčešće koriste u istrazi

Pravna ograničenja i priroda slučaja detektive tjera na kombinaciju različitih metoda istraživanja. Od tradicionalnih do modernih. Ovo su neke od njih:

– Praćenje i osmatranje

– Diskretno praćenje osobe u javnim prostorima (fizičko nadgledanje), fotografisanje i snimanje aktivnosti ciljanog subjekta

– Istraživanje javnih i poslovnih podataka

– Provjera poslovnih registara, sudskih evidencija i imovinskih podataka. Pregled finansijskih dokumenata, istorije preduzeća i eventualnih dugovanja. Provjera radne istorije i obrazovanja pojedinca

– Online i digitalna istraga

– Analiza aktivnosti na društvenim mrežama (Facebook, LinkedIn, Instagram, X)

– Digitalna forenzika – analiza obrisanih ili skrivenih podataka sa uređaja

– Provjera tragova na internetu – forumi, portali, crne liste prevaranata

– Poligrafsko testiranje – zbog sumnje u krađe, prevare, odavanje povjerljivih informacija i slično; testiranje kandidata za posao kada se radi o osjetljivoj poziciji u firmi

Detektivi su prisutni i unutar firmi

Ratko Jolić, direktor kompanije za detektivsku djelatnost PROTECTA MCI za Forbes Srbija kaže da su detektivi prisutni u poslovnom svijetu od samog početka poslovnih procesa, bilo da je riječ o novom zaposlenom ili novom poslovnom partneru.

„U ozbiljnim kompanijama ne postoji mogućnost da se zasnuje radni odnos, a da nismo uradili potrebne provjere kandidata za zaposlenje. Isto je i sa novim poslovnim partnerima, kompanijama i organizacijama. Prisutni smo kao savjetnici u domenu bezbjednosti poslovanja kada je sve u redu i tada djelujemo preventivno, ali smo vrlo spremni da istražimo svaku anomaliju poslovanja. To mogu da budu krađe, zloupotrebe, pronevjere, odavanje poslovne tajne, te zaštita kompanije od poslovne špijunaže. U ovakvim situacijama naši operativci su često prikriveni na najrazličitijim radnim mjestima unutar kompanije uz znanje top menadžmenta, a da drugi zaposleni to ne znaju“, ističe Ratko.

Na taj način se, kako nam objašnjava, rasvjetljavaju korporativni prekršaji unutar kompanija. Kaže i da u svom radu iskusni operativci često sarađuju sa policijom i tužilaštvom. Osim toga, nerijetko se dešava i da detektivi posreduju u sporazumnim raskidima radnog odnosa zaposlenih koji su vršili prestupe ili sa kompanijama koje su prouzrokovale štetu klijentu.

Povjerenje je dobro, ali kontrola je bolja

Prema riječima našeg sagovornika, najviše štetnih događaja za kompaniju dolazi iznutra, od zaposlenih.

„Stara izreka ‘povjerenje je dobro, ali je kontrola bolja‘ je zlata vrijedna u korporativnom svijetu. Zaposlene provjeravamo samo kada za to postoji osnov. A to je kršenje radne discipline i činjenje određenih prestupa koji ugrožavaju poslovanje i dobra kompanije. Detektivi se angažuju legalno i zakonski i kada je u pitanju otkrivanje zloupotreba prava na bolovanje. Statistike govore da je 65 posto bolovanja lažno, a to je, složićete se, poražavajući podatak. Posebno kada to preračunamo u štetu koju trpi poslodavac i država“, objašnjava Ratko.

On u razgovoru za Forbes Srbija navodi da postoje dvije vrste poslovnih klijenata koji koriste usluge detektiva. Jedni, kojima je to dio poslovnih politika i procedura, i drugi, koji se obraćaju tek onda kada problem nastane.

„Ono što mogu reći o aktuelnim poslovima jeste da podjednako posvećujemo pažnju bilo da je u pitanju provjera kandidata za zaposlenje u kompaniji do recimo istraživanja aktivnosti međunarodne kriminalne grupe specijalizovane za finansijske prevare čiji se kraci prostiru i na lakovjerne kompanije i pojedince na ovim prostorima. Također, nedavno smo vrlo uspješno razotkrili grupu zaposlenih koji su zloupotrebljavali službeni položaj i napravili paralelnu mrežu prodaje, te svojoj kompaniji preotimali kupce“, navodi Jolić.

Detektiv ne zna za radno vrijeme

Ovlaštenja koja detektivi imaju su definisana Zakonom o detektivskoj djelatnosti. Istim zakonom predviđeno je i da je osnovni preduslov za svakog detektiva visoko obrazovanje i pozitivna bezbjednosna provjera.

„Detektive za vršenje detektivske djelatnosti obučava MUP Srbije koji ujedno izdaje i licence za rad. Dodatno se oslanjamo na prethodno bogato iskustvo naših operativaca stečeno u državnom sektoru bezbjednosti“, objašnjava.

U radu prate najsavremenije trendove i dostignuća istražiteljskih djelatnosti i, kako dodaje, kontinuirano se usavršavaju.

„Detektiv nije samo istražitelj, već mnogo više od toga. Osoba od najvećeg povjerenja vlasnika ili top menadžmenta i neko ko je uvijek tu kada je potrebno. Detektivi ne znaju za radno vrijeme, praznike i odmore. Naše je da smo uvijek na raspolaganju, spremni za djelovanje. Često poslovni ljudi traže savjete koji izlaze iz okvira detektivske djelatnosti, stvarajući kult da su detektivi svemogući i da imaju sve moguće informacije“, ističe Jolić.

Isplati li se ulaganje u detektiva

Cijene usluga privatnih detektiva variraju u zavisnosti od više faktora. U agenciji Seguridad su nam objasnili da cjenovni opseg iznosi otprilike od 25 do 35 eura po satu.

„Većina detektiva naplaćuje po satu, ali nudimo posebne pakete za duže istrage. Komplikovaniji slučajevi zahtijevaju više angažovanih detektiva što povećava ukupne troškove istrage. Cijena poligrafskog testiranja je 150 eura, forenzika telefona ili računara je 200“, ističe Mehmedović uz ogradu da cijena varira u zavisnosti od obima i vrste posla.

S druge strane, Jolić kaže da je cijena prilagođena tržištu i mogućnostima privrede. Formira se na osnovu zahtjeva klijenata, a pojedini zahtjevi uključuju i angažovanje većeg broja detektiva.

„Ono što je važno istaći jeste da usluge detektiva nisu trošak za kompaniju već da se našim djelovanjem rashodi i rizici smanjuju i do sedam puta“, zaključuje on.

Hristina Kovačević, Forbes Srbija